ponedjeljak, 17.11.2008.
Hillary Clinton – nova državna tajnica?
Piše: Žorž Crmarić
Hoće li novoizabrani predsjednik Barack Obama povjeriti vanjsko-politički sektor senatorici Hillary Clinton, pitanje je o kojem se proteklih nekoliko dana intenzivno nagađa u američkim medijima.
S jedne strane, komentari polaze od tvrdnji da oslabljeni vanjsko-politički ugled Sjedinjenih država nameće potrebu hitnog aktiviranja političara (političarke) koji će u svojstvu državnog tajnika od prvog dana krenuti s dovoljno međunarodnog kredibiliteta zahvaljujući kojem bi u što kraćem vremenskom razdoblju ublažio i neutralizirao osmogodišnje prijeporne i loše poteze Busheve administracije na međunarodnom planu. Na taj bi se način Baracku Obami pripremio teren za što bržu provedbu obećanog, velikog vanjsko-političkog zaokreta.
U tom se kontekstu kao najefikasnija osoba spominje supruga bivšeg, u svijetu vrlo uvaženog i popularnog, američkog predsjednika Billa Clintona - senatorica Hillary Clinton. Nju bi svijet, kako se očekuje, automatski asocirao s osam godina građenim ugledom Billa Clintona kao mirotvorca koji je intenzivno primjenjivao diplomaciju ali se u zaštiti pravde nije suzdržavao ni od primjene sile. U prilog izbora senatorice Clinton na položaj državne tajnice ide i dinamična međunarodna aktivnost njenog supruga Billa, koji je nakon odlaska iz Bijele kuće posao jedan on najpoznatijih globalnih filantropa koji veliki dio uspjeha u pomaganju ugroženima u svijetu može zahvaliti prisnim vezama koje je sa svjetskim čelnicima uspostavio u vrijeme dok je bio predsjednik.
S druge strane su komentatori koji uvjeravaju da Barack Obama ima vlastitu vanjsko-političku strategiju za čiju provedbu mu je potreban netko tko će biti u punom skladu s njim. Podsjećaju da je upravo Obama bio rijetki glas na Capitol Hillu koji se, recimo, otvoreno suprotstavio ratu u Iraku, te jedan od rijetkih koji se otvoreno zalaže za otvaranje dijalog s takozvanim "otpadničkim" režimima poput onog u Iranu i Siriji. A za primjenu takve vanjsko-političke orijentacije nije mu potrebno prepustiti čelnu vanjsko-političku ulogu senatorici Clinton čija vanjsko-politička stajališta nisu baš uvijek podudarna s Obaminim.
Novoizabranom predsjedniku je potreban netko tko će operacionalizirati njegovu strategiju i provoditi je u svakodnevnom komuniciranju sa svijetom - a to bi mogli biti senator John Kerry, ili guverner Bill Richardson. U Bijeloj kući, uostalom, neće nedostajati stručnjaka za vanjsku politiku, tim prije što je Obama za svog dopredsjednika izabrao jednog od najiskusnijih američkih poznavatelja međunarodnih odnosa – senator Josepha Bidena<
