srijeda, 10.06.2009.
Twitter i društveni sajtovi potencijalni recept za katastrofu u političkoj areni
Kad je bivši predsjedatelj Zastupničkog doma američkog Kongresa Newt Gingrich napao kandidatkinju predsjednika Obame za mjesto u Vrhovnom sudu Sjedinjenih Država Soniu Sotomayor na Twitteru da je rasist, pokrenuo je nacionalnu debatu glede njene objektivnosti i prikladnosti za najviše sudsko tijelo u zemlji.
Preko 404 tisuće tzv. pratitelja Newta Gingricha na Twitteru moglo je krajem prošlog mjeseca pročitati poruku o jednom govoru koji je sutkinja Sotomayor održala 2001. godine u kojem je rekla otprilike "nadam se bi mudra Latina (žena latinoameričkog podrijetla) s bogatim iskustvom češće izvukla bolji zaključak negoli muškarac bijelac koji nije proživio takav život".
Budući da Twitter dopušta poruke koje imaju najviše 140 slova, Gingrich nije imao prostora za suptilnosti, ali činilo se kao da mu manje izravan način izražavanja nije ni potreban. Zapitao se što bi se dogodilo da je muškarac bijelac rekao da bi ga njegovo iskustvo učinilo boljim sucem od neke Latine. "Novi rasizam nije bolji od staroga" - napisao je tom prilikom Newt Gingrich. "Bijeli rasist bio bi primoran da povuče svoju kandidaturu, Lationoamerička rasistkinja treba učiniti to isto".
Ova posljednja Gingricheva izjava ima u engleskom izvorniku točno 95 slova, odnosno, čak 45 manje negoli to web sajt Twitter dopušta. Ipak, izazvala je pravu poplavu komentara, a sam autor morao se na kraju ograditi rekavši da nije mislio da je sutkinja Sotomayor rasistkinja, već da je njena izjava rasistička.
Drugi primjer: ministar pravosuđa savezne države Utah Mark Shutleff namjeravao se kandidirati za savezno senatsko mjesto u Washingtonu, ali je namjerno otezao sa službenom nominacijom, kako bi podgrijavao spekulacije i dobivao besplatnu medijsku reklamu. Onda je jednog dana mislio da šalje poruku elektronske pošte prijatelju u kojoj je rekao da će kandidaturu objaviti određenog datuma i da ima podršku svih konzervativaca u zakonodavnom tijelu ove savezne države. Problem je bio u tome što poruka nije otišla prijatelju, već je zabunom poslana na Twitter gdje ju je pročitalo njegovih preko dvije tisuće dvjesto pratitelja.
Kako se čini ovi primjeri pokazuju da bilo koji medij koji potiče na trenutnu reakciju, koju se može poslati s popularnog iPhonea ili BlackBerrya, može u političkoj areni izazvati katastrofu. Za političare svakako je dobra ideja da obavještavaju svoje glasače u kratkim porukama o tome što rade, međutim, kratkotrajne koristi ovog načina komuniciranja mogu lako biti zasjenjene dugoročnim problemima koje samo jedna "nepodobna" poruka može izazvati. Jer samo je jedna dovoljna da uzburka političku vodu, koju tisuće "podobnih" neće više lako razbistriti.
