Piše Žorž Crmarić
Kao i u svibnju 2003.godine, Iračani su i danas masovno i slavljenički izišli na ulice – prije šest godina proslavljajući američko rušenje Saddama Husseina s vlasti, a sada proslavljajući američko povlačenje iz Bagdada i drugih iračkih gradova.
Između ta dva slavlja leži 4.318 poginulih i 31,354 ranjenih Amerikanaca, te desetine – a neki tvrde i stotine – tisuća mrtvih Iračana, uključujući i 26 današnjih žrtava samoubilačkog bombaškog napada u Kirkuku. Mnogi će se još godinama pitati koja je uopće bila svrha tog rata – ni traga od oružja za masovno uništenje, ni traga od povezanosti Baasističkog režima s al-Qaidom.
Istina, s vlasti je uklonjen jedan od surovijih diktatora svijeta, ali je pažnje vrijedno da se njegovom rušenju najviše radovao drugi diktator – onaj u Iranu, pod čijim su se okriljem, sklanjajući se od surovog bezbožnika Saddama, godinama skrivali brojni šijtski aktivisti koji su danas ugledni političari u Bagdadu.
Jedna od prvih odluka američkog predsjednika Baracka Obame i ono za što se otvoreno i oštro zalagao i tijekom predizborne kampanje bilo je povlačenje iz Iraka, iz rata kojem se usprotivio već u Senatu, gdje je bio u manjini koja je glasovala protiv njegovog započinjanja.
< | lipanj, 2009 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 |
Razgovarajmo o Americi, kažite nam što mislite o ovdašnjoj politici, društvenim kretanjima, biznisu, kulturi i američkom utjecaju na svijet. Što vam smeta, što vam se sviđa...