Blog Glasa Amerike na hrvatskom

utorak, 25.01.2011.

(Samo)ubojice

Piše Žorž Crmarić

Koran burn
Pripreme za svaku od desetaka ofenziva s iranske su strane iransko-iračke fronte proticale po istoj formuli: vjerski dobrovoljci (Basidži) - mnogi u dobi od 15-16 godina – nakon zalaska sunca započinjali bi plačljivo zapijevanje, žaleći za šijitskim Imamom Husseinom koji je – kako kažu - za spas islama otišao u sigurnu smrt. Iako se to dogodilo prije 13 stoljeća, Basidži pred juriš, satima, u jednoličnom ritmu, plaču, udaraju šakama svoja prsa, ponavljajući tužbalice koje predvodi jedan od tisuća šijitskih svećenika raspoređenih uzduž fronte. Nakon cjelonoćnog transa, s prvim sunčevim zrakama Basidži započinju juriš na iračkog neprijatelja – bezbožnika. Tek kada Basidži svojim tijelima “raščiste” minska polja koja ih odvajaju od “dushmana” (neprijatelj, na perzijskom) i, naravno, produže ravno u raj – nastupaju njihovi zapovjednici, pripadnici Islamske revolucionarne garde (Pasdarani).

I makoliko da je taj naboj vjerskog fanatizma tijekom osmogodišnjeg iransko-iračkog rata iznenadio svijet, ovaj su fenomen mnogi doživljavali uglavnom kao novu dimenziju ratovanja, fenomen koji se tiče samo naoružanih zaraćenih strana. Dakle, samoubilačke akcije temeljene na vjerskom fanatizmu u funkciji ratovanja. Malo tko je tih osamdesetih godina mislio da će mete samoubojica postati osnovne škole, podzene željeznice, poslovne zgrade, hoteli, restorani ili kao jučer (ne po prvi put) zračne luke. Zastrašujuća je pomisao da je netko u toj mjeri opijen mržnjom da odluči otići u dio aerodroma gdje se može vidjeti najviše osmjeha, gdje roditelji dočekuju djecu, prijatelji svoje prijatelje, ili dugo očekivane najbliže članove obitelji.

Zastrašujuće je da vjerski fanatizam može u toj mjeri zaslijepiti, te razbuktati mržnju i prezir prema ljudskom životu. I čini se da će je takvo zvjerstvo postalo već toliko učestalo da će svijet morati koristiti neke nove mjere vlastite zaštite.

25.01.2011. u 18:45 • 1 KomentaraPrint#

srijeda, 19.01.2011.

Kinezi mogu biti zadovoljni dobrodošlicom u Washingtonu

Piše Bojan Klima

Posljednji put kada je kineski predsjednik Hu Jintao bio u Washingtonu, 2006. godine, u Bijelu je kući bio pozvan na 'radni ručak'. Bila je to 'uvreda' koju Peking nije mogao oprostiti predsjedniku Georgeu W. Bushu – piše Washington Post.

Danas, Peking nema razloga žaliti se dobrodošlicom. Predsjedniku Hu Jintaou priređen je jučer svečan doček već u zračnoj luci. Sinoć je bio pozvan na privatnu večeru s bračnim parom Obama u Bijeloj kući. Večeras se u njegovu čast održava svečana 'državnička večera', za nekoliko stotina uzvanika. Današnjim je razgovorima u Washingtonu prethodila 21 salva iz topničkog oružja te smotra američkih počasnih postrojbi na Južnom travnjaku predsjednikove rezidencije.

Poruka koju Washington time odašilje glasi: riječ je o susretu čelnika dvije vodeće svjetske sile, koji se sastaju kao ravnopravni partneri.

Amerika i Kina danas zaista i jesu ravnopravnije nego što su to bile prije. Kineska ekonomija mogla bi, prema procjenama, u sljedećih dva-tri desetljeća po BDP-u prestići američku. Ljudstvom, kineske oružane snage nadmašuju američke. Na svjetskoj sceni, Kina je također div – jučer je, na primjer, objavljeno da je Kina postala najveći zajmodavac zemalja u razvoju, pretekavši u tome Svjetsku banku.

No, statistike mogu i prevariti. Amerika je bogata zemlja, dok je Kina još uvijek siromašna. Po dohotku po stanovniku Kina zaostaje za više od stotinu država svijeta.

Ono što Kinu čini globalnom gospodarskom velesilom je dinamičnost njezina sustava. Dok Sjedinjene Države financiraju dva rata te nastoje smanjiti proračunski manjak, nacionalni dug i razmjerno visoku nezaposlenost, Kina je prošle godine ostvarila trgovinski višak od 183 milijarde dolara, većinom upravo zahvaljujući velikom izvozu u Ameriku. Taj je novac Peking uglavnom potrošio na kupnju američkih državnih obveznica, čime Kina – poput bankara koji daje zajam - financira američko zaduživanje.

Američki stručnjaci često prognoziraju da bi ovo stoljeće moglo biti 'stoljeće Kine', baš kao što je prethodno bilo 'američko stoljeće'. To međutim ovisi o kontinuitetu kineske ekonomske dinamičnosti.

Kineski državni kapitalizam pokazao je, naime, da je sposoban parirati demokratskom kapitalizmu. No, kada Kina jednom postane post-industrijsko društvo, demokracija zapadnog tipa – kakva postoji u Sjedinjenim Državama – mogla bi ponovno postati američka komparativna prednost.

19.01.2011. u 19:36 • 0 KomentaraPrint#

petak, 14.01.2011.

Više oružja, manje kriminala?

Piše Bojan Klima

Dva dana nakon krvavog incidenta u Tucsonu, u ponedjeljak 10. siječnja, u Arizoni je bilo prodano 60 posto više komada vatrenog oružja nego istog dana prethodne godine. Na nacionalnom planu – prema statistici koju je objavio FBI - prodaja revolvera, pušaka i raznih vrsta strojnica bila je tog ponedjeljka pet posto veća nego istog dana 2010.

I to je bio američki odgovor na masakr u Tucsonu - uz naravno, trijezne komemoracije žrtvama i pozive na civiliziranost u političkom dijalogu.

Zbog čega? Trgovci oružjem reći će da je to zbog toga što se Amerikanci boje da će nakon ovog zločina biti uvedena oštrija zakonska kontrola tržišta osobnim naoružanjem. Slično je zanimanje za kupnju oružja, naime, bilo zabilježeno i nakon medijski vrlo eksponiranog zločina na Sveučilištu Virginija Tech, u proljeće 2007. Prodaja oružja je rasla i u prvim mjesecima mandata predsjednika Obame, u zimu 2009. – jer se očekivalo da bi država mogla uvesti oštriju kontrolu. Tada je oružje kupilo čak 2.5 milijuna Amerikanaca, 26 posto više nego u istom razdoblju prethodne godine.

Prema anketi televizijske mreže CBS, Amerika je prepolovljena kada je u pitanju oružje u rukama građana. Nekih 48 posto smatra da bi zakoni trebali ostati ovakvi kakvi su sada, dok 47 posto smatra da kontrola treba biti oštrija.

Američka popularna kultura, odnosno njezin narodni etos, prožet je fascinacijom oružjem. Oružje je na izvjestan način izraz osobne slobode, do koje Amerikanci posebno drže. Prema Johnu Lottu, autoru knjige 'More Guns, Less Crime', u rukama privatnih građana je – sve skupa – nekih 270 milijuna komada lakog vatrenog oružja.

Nakon što je u pucnjavi u Tucsonu stradala i jedna članica Kongresa, na Capitol Hillu se debatira o osobnoj sigurnosti izabranih predstavnika naroda. Neki od njih – dvojica članova Zastupničkog doma – već su najavili da će, od sada, za posjeta svojim izbornim okruzima biti naoružani.

S druge strane, kongresnica iz New Yorka, demokratkinja Carolyn McCarthy predložila je zakon koji bi zabranio prodaju automatskog revolvera s punjenjem od 33 metka – koji je koristio Jared Loughner. Ovi su revolveri bili zabranjeni od 1994. do 2004. Nakon što se pokazalo da njihova zabrana nije dovela do niže stope ubojstva, 2005. prodaja tih revolvera bila je ponovno dopuštena.

Pristaše slobodne prodaje oružja u kongresnoj će debati vjerojatno navesti ovaj podatak. Nakon toga, ova će problematika biti na izvjesno vrijeme zaboravljena – do nekog novog masakra.

14.01.2011. u 21:34 • 0 KomentaraPrint#

petak, 07.01.2011.

Smiju li političari plakati?

Piše Bojan Klima

Prema jednom istraživanju, muškarci nisu baš previše oduševljeni ženskim suzama, one im jednostavno nisu seksi.

Ali kako je to kad odrasli muškarci plaču – i to na poslu?

Od kada je njegova stranka pobijedila na izborima za Kongres u studenom, republikanac John Boehner – novoizabrani predsjedatelj Zastupničkog doma – nekoliko se puta rasplakao pred kamerama. Očito ganut vlastitom biografijom – skromno podrijetlo, težak rad, ambicija i na kraju, uspjeh – John Boehner teško skriva suze.

Prekjučer, na inauguralnoj sjednici novog saziva Zastupničkog doma, Johnu Boehneru se brada počela tresti i prije no što je stupio za govornicu. Na njoj je Boehnera čekala demokratkinja Nancy Pelosi, njegova prethodnica na položaju prvog čovjeka Zastupničkog doma, kojoj – kako mnogi primjećuju – suze nisu navrle na oči, vjerojatno i zbog toga što javnost to ženi ne bi oprostila.

Inače, ako je netko imao razloga za plakanje tog dana, bili su to demokrati, koji su na izborima prije dva mjeseca izgubili više od pedeset mjesta u Zastupničkom domu.

Reakcije na Boehnerove suze su dvojake. Satiričari uglavnom ismijavaju 'Boehnera-cvilidretu'. Na političkoj sceni, neki smatraju da su one iskrene i dirljive te da pokazuju da je riječ o političaru koji je blizak običnom čovjeku. Drugi pak misle da je riječ o demagoškim, farizejskim, 'krokodilskim suzama' te da si politički vođa jednostavno ne može dopustiti da plače u javnosti. Pogotovo ne više od pet puta za redom u posljednjih dva mjeseca.

Demokrati pak pitaju što bi bilo da se rasplače predsjednik države, Barack Obama. U neka druga vremena, 1972. godine, jedan od kandidata za predsjedničku nominaciju Demokratske stranke, Edmund Muskie, odustao je od utrke za Bijelu kuću kada je na jednom sprovodu pustio suzu – a sve zabilježila televizijska kamera. Javno je mnijenje tada, očito, smatralo da je odveć riskantno imati predsjednika s 'emocionalnim problemima'.

Nancy Pelosi je pak prije nekoliko dana izjavila da bi bilo dobro kada bi i Boehnerova Republikanska stranka iskazala malo suosjećajnosti i ljudske topline, koja su toliko očite u emocionalnim nastupima njezina nasljednika na položaju predsjedatelja Zastupničkog doma.

07.01.2011. u 20:52 • 0 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 03.01.2011.

Republikanci najavljuju 'rat subpoenama'

Piše Bojan Klima

U srijedu 5. siječnja počinje 112. saziv Kongresa Sjedinjenih Država. Oporbena Republikanska stranka je na izborima u studenom prošle godine ponovno izborila većinu u jednom od domova Kongresa, Zastupničkom domu. Njezini su čelnici najavili da u novom sazivu imaju dva glavna cilja: prvo, poništiti ili iz korijena izmijeniti Obamin zakon o reformi zdravstva, i drugo – smanjiti državnu potrošnju.

U vezi reforme zdravstva, republikanci su najavili da će je pokušati poništiti već do kraja siječnja – uglavnom prije predsjednikova Govora o stanju nacije. Prema jednom njezinom vođi, u Zastupničkom domu postoje već 242 glasa protiv ove reforme, a republikanci se nadaju da bi im se mogao pridružiti i određen broj Obaminih demokrata.

No, ako i uspije glasanje o poništenju reforme zdravstva, ova republikanska mjera naići će na jak otpor u Senatu Sjedinjenih Država – gdje demokrati i dalje imaju većinu – a tu je i mogućnost veta predsjednika države. Naime, Bijela kuća smatra da je zakon o reformi zdravstva – iako u ovom trenutku prilično nepopularan u javnosti – najveće zakonodavno postignuće prve polovice predsjednikova mandata.

Podsjetimo, ovaj zakon predviđa niz mjera koje će putem državnih subvencija pomoći zdravstveno neosiguranim ili nedovoljno osiguranim Amerikancima, kojih je nekoliko desetaka milijuna. Kritičari Obamine reforme zdravstva tvrde da je riječ o uvođenju 'socijalizirane medicine', da je država 'potezom pera nacionalizirala sedminu američkog privatnog sektora' te da će reforma zdravstva rezultirati većim porezima i padom kvalitete kada su u pitanju liječničke i bolničke usluge.

Općenito gledano, republikanci pred novi saziv Kongresa stavljaju naglasak na državnu potrošnju, za koju tvrde da je prevelika. 'Bijela kuća trebala bi što prije shvatiti da joj neprijatelj nisu republikanci, već državna birokracija i rastrošnost' – izjavio je republikanski kongresnik Darrell Issa iz Californije, koji će u novom sazivu biti predsjedatelj kongresnog odbora za kontrolu državne uprave.

Darrell Issa je administraciju predsjednika Baracka Obame nedavno nazvao 'jednom od najkorumpiranijih u američkoj povijesti'. U nadležnosti odbora kojem je na čelu Darrell Issa je i izdavanje subpoena, službenih naloga koji predstavljaju početak kongresnih istraga. Može se očekivati da će njih, subpoena, nadolazećeg proljeća i ljeta biti mnogo.

03.01.2011. u 21:01 • 1 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>



< siječanj, 2011 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Studeni 2011 (2)
Listopad 2011 (3)
Rujan 2011 (5)
Kolovoz 2011 (3)
Srpanj 2011 (4)
Lipanj 2011 (5)
Svibanj 2011 (5)
Travanj 2011 (4)
Ožujak 2011 (5)
Veljača 2011 (4)
Siječanj 2011 (5)
Prosinac 2010 (4)
Studeni 2010 (5)
Listopad 2010 (5)
Rujan 2010 (8)
Kolovoz 2010 (6)
Srpanj 2010 (6)
Lipanj 2010 (6)
Svibanj 2010 (1)
Travanj 2010 (5)
Ožujak 2010 (8)
Veljača 2010 (7)
Siječanj 2010 (6)
Prosinac 2009 (8)
Studeni 2009 (7)
Listopad 2009 (9)
Rujan 2009 (7)
Kolovoz 2009 (8)
Srpanj 2009 (5)
Lipanj 2009 (9)
Svibanj 2009 (7)
Travanj 2009 (9)
Ožujak 2009 (9)
Veljača 2009 (6)
Siječanj 2009 (10)
Prosinac 2008 (10)
Studeni 2008 (11)
Listopad 2008 (2)

Komentari da/ne?

Postanite naš fan na Fecebooku

GlasAmerike na Facebooku

Opis bloga

Razgovarajmo o Americi, kažite nam što mislite o ovdašnjoj politici, društvenim kretanjima, biznisu, kulturi i američkom utjecaju na svijet. Što vam smeta, što vam se sviđa...

Linkovi

Glas Amerike na hrvatskom




Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje - Dijeli pod istim uvjetima